Moja majka nije ništa odgovorila, samo me nijemo gledala. Nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome sta sam joj rekao, bio sam toliko ljut. Bio sam nezainteresovan za njena osjećanja… Želio sam otići od kuće i nikad više da je ne vidim. Učio sam puno i teško. Tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studij. Tamo sam se oženio , kupio kuću i dobio djecu. Bio sam sretan i zadovoljan svojim životom. Ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti. Nije me vidjela godinama niti je ikad vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su počela je ismijavaju… Ja sam se izvikao na nju: ”Kako si se usudila dođeš u moju kuću i da mi plašiš djecu?”
Samo tako si se pojavila nepozvana. ”Idi odavde odmah!” Moja majka je samo tiho odgovorila: ”Oprostite, mora da sam pogriješila kuću” – i nestala… Nakon nekoliko godina, dobio sam pismo. Pozvan sam na godišnjicu mature. Ženu sam slagao da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti svratio sam do svoje rodne kuće. Kada su me vidjeli, mještani su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo, za koje su mi rekli da je od nje…
”Sine moj dragi , mislila sam na tebe svo vrijeme. Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu. Bilo mi je drago kada sam čula da si uspio u životu. Žao mi je sto sam ti uvijek bila teret i sramota. Vidiš, kada si bio dijete, dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio oko. Kao majka nisam mogla podnijeti da odrasteš bez jednog oka. Doktori su te pregledali i rekli mi da je nemoguće da ikada progledaš. Ja sam ti onda dala jedno svoje oko… Bila sam ponosna da znam kako ce moj sin gledati i vidjeti svijet za mene, s tim okom.
S ljubavlju, uvijek uz tebe,
Tvoja majka“
Izvor: doznajemo
Nema komentara:
Objavi komentar